predivna pjesma Vesne Parun

Jos jedan post posvete putovanjima..naisla sam na ovu predivnu pismu od Vesne Parun.

Kad bi se moglo otputovati
 
Kad bi se moglo otputovati, kad bi se moglo sjesti na konja
i otici zauvijek, ili neku staru ladju
Prijatelj bi ostavio prijatelja, mati bi ostavila djecu.
Kuce bi se raspukle od suza onih koji ostaju
planine bi se zazelenile od pjesme onih koji odlaze.
 
 
Pa ne znam s kim bih htjela iscekati zoru,
sa onima koji placu ili sa onima sto pjevaju.
jer oni koji placu polako ce se utjesiti
a oni koji pjevaju umorit ce se od pjesme.
 
 
Ja nikad ne bih otputovala ni na konju ni na ladji
jer su mi i onako vec daleko svi koje htjedoh zadrzati blizu.
Jer nemam od koga da bjezim. I zato jer se plasim povratka.
 
Ali kad bi se moglo otici zauvijek, i zaista otici s pjesmom
mislim da bih se rastajala dugo od mjesta na kojim sam plakala.
I nikad ne bih zaboravila one koji su zbog mene, bar jednom bili malo radosni
i prastali mi nasmijeseni.
 
Advertisements

2 thoughts on “predivna pjesma Vesne Parun

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s